Osteoidni osteom kralježnice i skolioza: prikaz 5 slučajeva
DOI:
https://doi.org/10.13112/pc.1110Ključne riječi:
Kralježnica; Koštane neoplazme; Osteom, Osteoidni; Magnetska rezonancijaSažetak
Uvod: Skolioza, bočna zakrivljenost kralježnice, uobičajeno je asimptomatska kod djece, ali može biti povezana s boli kod odraslih. Ova studija istražuje pet slučajeva bolne skolioze uzrokovane osteoidnim osteomom (OO), benignom lezijom koja se često pogrešno dijagnosticira zbog svoje rijetkosti i suptilne prezentacije. Cilj je bio ispitati dijagnostičke izazove i ishode liječenja u slučajevima spinalnog OO koji se prezentira sa skoliozom.
Metode: Retrospektivna studija provedena je na pet pacijenata liječenih između 1986. i 2016. godine, koji su se prezentirali s bolnom skoliozom pripisanom OO. Za dijagnozu su korištena radiografska snimanja, uključujući kompjuteriziranu tomografiju (CT) u četiri slučaja i magnetsku rezonancu (MRI) u jednom slučaju. Svi pacijenti podvrgnuti su kirurškoj resekciji OO stražnjim pristupom s postoperativnom ortozom. Prosječno razdoblje praćenja bilo je 5 godina i 5 mjeseci.
Rezultati: Prosječna dob pacijenata bila je 12,2 godine. Vrijeme do dijagnoze u prosjeku je bilo 13 mjeseci. Skolioza je bila prisutna u svim slučajevima, s dva slučaja koja su pokazivala dorzo-lumbalnu, a tri lumbalnu zakrivljenost. CT snimke su identificirale OO kod svih pacijenata. Mjesta lezije uključivala su pedikul (2 slučaja: L3, L4), zglobne fasete (1 slučaj: L4), stražnji hemi-luk (1 slučaj: D12) i laminu (1 slučaj: D10). Kirurška resekcija rezultirala je spontanom korekcijom skolioze kod tri pacijenta u prosjeku od sedam mjeseci, dok je jednom pacijentu bila potrebna dodatna korektivna operacija zbog teške skolioze (57 °) dijagnosticirane nakon 24 mjeseca. Spondilodeza s autolognim koštanim transplantatom provedena je u dva slučaja kako bi se osigurala stabilnost, a jednom pacijentu je bila potrebna revizijska operacija zbog resekcije na pogrešnoj razini kralješka. Postoperativna ortoza korištena je tri mjeseca kod četiri pacijenta. Histološka analiza potvrdila je dijagnozu OO u svim slučajevima. Ishodi su bili povoljni kod četiri pacijenta, s povlačenjem boli i poboljšanom funkcijom. Jedan slučaj nezarastanja grafta dogodio se nakon revizijske operacije; međutim, pacijent je ostao zadovoljan nakon 10 godina praćenja. Rezultati naše serije sažeti su u Tablici 1.
Zaključak: Spinalna OO treba se uzeti u obzir u slučajevima bolne skolioze, posebno kod djece. Rana dijagnoza putem CT snimanja ključna je za učinkovito liječenje. Kirurška resekcija pruža dobre ishode, a pravovremena intervencija sprječava razvoj strukturne skolioze.
Reference
1. Mehta MH. Pain provoked scoliosis. Observations on the evolution of the deformity. Clin Orthop Relat Res 1978:58–65.
2. Sapkas G, Efstathopoulos N, Papadakis M. Undiagnosed osteoidosteoma of the spine presenting as painful scoliosis from adolescence to adulthood: a case report. Scoliosis Journal 2009;4.
3. Janin Y, Epstein JA, Carras R, Khan A. Osteoid osteomas and osteoblastomas of the spine. Neurosurgery 1981;8:31–8. doi:10.1227/00006123-198101000-00007.
4. Zileli M, Cagli S, Basdemir G, Ersahin Y. Osteoid osteomas and osteoblastomas of the spine. Neurosurg Focus 2003;15:E5. doi:10.3171/foc.2003.15.5.5.
5. Atesok KI, Alman BA, Schemitsch EH, Peyser A, Mankin H. Osteoid osteoma and osteoblastoma. J Am Acad Orthop Surg 2011;19:678–89. doi:10.5435/00124635-201111000-00004.
6. Kransdorf MJ, Stull MA, Gilkey FW, Moser RP Jr. Osteoid osteoma. Radiographics 1991;11:671–96. doi:10.1148/radiographics.11.4.1887121.
7. Bléry M, Leroux B. Ostéome ostéoïde vertébral. A propos de six cas. Ann Radiol 1978;21:59–63.
8. Saifuddin A, White J, Sherazi Z, Shaikh MI, Natali C, Rransford AO. Osteoidosteoma and osteoblastoma of the spine, factors associated with the presence of scoliosis. Spine 1998;23:47–53.
9. Kirwan EO, Hutton P. Osteoid osteoma and benign osteoblastoma of the spine: clinical presentation and treatment. J Bone Joint Surg [Br] 1984;66:21–6.
10. McLeod RA, Dahlin DC, Beabout JW. The spectrum of osteoblastoma. AJR Am J Roentgenol 1976;126:321–5. doi:10.2214/ajr.126.2.321.
11. Schmitz A, Diedrich O, Schmitt O. Sacral osteoid osteoma: A rare cause of back pain in childhood and adolescence. Klin Padiatr 2000;212:110–2.
12. Bloem JL, Kroon HM. Osseous lesions. Radiol Clin North Am 1993;31:261–78. doi:10.1016/s0033-8389(22)02857-3.
13. Katz K, Kornreich L, David R, Horev G, Soudry M. Osteoid osteoma: resection with CT guidance. Isr Med Assoc J 2000;2:151–3.
14. Jalel OA, Wulff C, Varmarken JE. Osteoid osteoma of the cervical spine. Ugeskr Laeger 2000;162:2446–7.
15. Farrokh D. Erroneous diagnosis of subperiosteal osteoid osteoma: value of imaging techniques? J Radiol 1999;80:1572–4.
16. Wells RG, Miller JH, Sty JR. Scintigraphic patterns in osteoid osteoma and spondylolysis. Clin Nucl Med 1987;12:39–44. doi:10.1097/00003072-198701000-00010.
17. Ilyas I, Younge DA. Medical management of osteoid osteoma. Can J Surg 2002;45:435–7.
18. Jayakumar P, Harish S, Nnadi C, Noordeen H, Saifuddin A. Symptomatic resolution of spinal osteoid osteoma with conservative management: imaging correlation. Skeletal Radiol 2007;36 Suppl 1:S72-6. doi:10.1007/s00256-006-0198-x.
19. Ozaki T, Liljenqvist U, Hillmann A, Halm H, Lindner N, Gosheger G, et al. Osteoid osteoma and osteoblastoma of the spine: experiences with 22 patients. Clin Orthop Relat Res 2002;397:394–402. doi:10.1097/00003086-200204000-00046.
20. Swee RG, McLeod RA, Beabout JW. Osteoid osteoma. Detection, diagnosis, and localization: Detection, Diagnosis, and Localization. Radiology 1979;130:117–23. doi:10.1148/130.1.117.
Preuzimanja
Objavljeno
Broj časopisa
Rubrika
Licenca
Autorska prava (c) 2025 Zied Jlalia, Zied Mansi, Bassem Guermazi, Wajdi Arfa, Sami Bahroun, Atef Itifi, Hedhili Guedhami, Abderrahmen Souid, Slah Soui, Bacem Zaidi, Samir Daghfous

Ovo djelo je licencirano pod licencom Creative Commons Attribution 4.0 Međunarodna licenca.
By publishing in Paediatria Croatica, authors retain the copyright to their work and grant others the right to use, reproduce, and share their research articles in accordance with the Creative Commons Attribution License (CC BY 4.0), which allows others to distribute and build upon the work as long as they credit the author for the original creation.

