Epigenetika u reprodukciji i razvoju
DOI:
https://doi.org/10.13112/pc.652Ključne riječi:
epigenetika, reprodukcija, rast i razvoj, sisavci, čovjekSažetak
U preglednom radu predstavljen je suvremeni pogled na epigenetiku u reprodukciji i razvoju sisavaca. Osnovni epigenetički mehanizmi kao DNA metilacija, posttranslacijske promjene histona i nekodirajućeg RNA-a, bez zadiranja u nukleotidni redoslijed DNA
molekule, reguliraju gensku ekspresiju a time i proliferaciju, diferencijaciju, dediferencijaciju stanica i tumorigenezu. Epigenetički
lijekovi i nezrele embrionalne stanice počinju se primjenjivati u novim terapijskim strategijama humane medicine. Budući da su
epigenetički mehanizmi uključeni u razvoj gameta i zametka sisavaca, od velike su važnosti opisani životinjski eksperimentalni
modeli na kojima se mogu pratiti epigenetičke promjene, posebno u metilaciji DNA-a, i njihov utjecaj na potomstvo. Štetni utjecaji
iz okoliša (npr. neishranjenost skotne ženke) mogu izazvati promjene fenotipa također u slijedećih generacija, što se prenosi transgeneracijskim (ili intergeneracijskim) epigenetičkim učincima, a čini se da se neki od njih nepoznatim mehanizmima prenose preko
gameta i na F3 generaciju koja nije nikad bila izložena štetnom agensu (npr. vinclozolin). Novi koncept razvojnog podrijetla zdravlja
i bolesti upućuje na poremećaj epigenetike u razvoju pretilosti i dijabetesa tipa 2 u čovjeka (npr. zbog neishranjenosti majke za vrijeme gestacije), pa se danas govori o „štedljivom epigenotipu“. Štetni čimbenici iz okoliša čini se da mijenjaju epigenom čovjeka, pa
bi specifi čne epigenetičke promjene mogle poslužiti kao biljezi izloženosti. Pitanje nasljednosti epigenotipa i njegovog stvarnog
značenja za razvoj bolesti u slijedećih generacija zanimljivo je i važno pitanje koje se intenzivno istražuje na multidisciplinaran
način.
Preuzimanja
Objavljeno
Broj časopisa
Rubrika
Licenca
Ovo djelo je licencirano pod licencom Creative Commons Attribution 4.0 Međunarodna licenca.
By publishing in Paediatria Croatica, authors retain the copyright to their work and grant others the right to use, reproduce, and share their research articles in accordance with the Creative Commons Attribution License (CC BY 4.0), which allows others to distribute and build upon the work as long as they credit the author for the original creation.
