Elektrofiziologija oka u dijagnostici refrakcijskih anomalija u predškolskoj dobi
DOI:
https://doi.org/10.13112/pc.1063Ključne riječi:
ELEKTROFIZIOLOGIJA; REFRAKTIVNA GREŠKA; EVOCIRANI POTENCIJALI, VIDNISažetak
Elektrofiziološko testiranje pruža objektivnu i neinvazivnu metodu za procjenu vidnog puta. Korištenje različitih elektrofizioloških postupaka omogućava precizno karakteriziranje i lokaliziranje disfunkcije unutar vidnog sustava. U oku novorođenčeta gustoća neurona u mrežnici je znatno manja, ali je manja i gustoća sinapsi kako u mrežnici, tako i u vidnom korteksu. Iz tih razloga je vidna oštrina novorođenčeta znatno manja u odnosu na odraslu osobu. Razvoj vida je određen nezrelošću cjelokupnog sustava od mrežnice, foveje, preko vidnog puta do mozga.
Refrakcija predstavlja odnos moći prelamanja zraka svjetlosti u oku i dužine oka bez upotrebe akomodacije. Tako razlikujemo emetropiju (normalno stanje zdravog oka) i ametropiju (aksijalnu ili refrakcijsku).
Proces emetropizacije najosjetljiviji je na pogreške već u prvoj godini života ako je podražaj za razvoj retinokortikalnih veza neadekvatan, što zbog deprivacije vidnog signala, zamagljenja koje je prisutno kod anisometropije ili otklona vidne osi kod strabizma. Refrakcijske greške pogoduju razvoju brojnih ozbiljnih bolesti oka. Bolesti oka koje uzrokuju slabovidnost nerijetko su udružene s visokom ametropijom.
Svaka od elektrofizioloških pretraga procjenjuje funkciju vidnog puta na njegovom određenom nivou. U elektrofiziološke pretrage vidne funkcije pripadaju:
- VEP (vidni evocirani potencijali)
- ERG (elektroretinogram)
- EOG (elektrookulogram)
- PERG (pattern ili strukturirani elektroretinogram)
- FERG (fokalni elektroretinogram)
- MERG (multifokalni elektroretinogram)
Studije pokazuju da refraktivne greške zamagljuju stimulans i uzrokuju defokusiranje, što dovodi do značajnih promjena u VEP-u (P100 latencija i amplituda). VEP-ovi su posebno osjetljivi na miopiju u usporedbi s hipermetropijom, iako obje vrste refraktivnih grešaka uzrokuju defokusiranje slike na retini.
Prilikom provođenja VEP testova, ključno je ispraviti refraktivne greške jer one značajno utječu na interpretaciju rezultata. Stoga bi korekcija refraktivnih grešaka trebala biti neizostavan dio ovih testova.
Reference
1. Fishman GA, Birch DG, Holder GE, Brigell MG. Electrophysiologic testing in disorders of the retina, optic nerve, and visual pathway. American Academy of Ophthalmology, Monograph Series. 2001;2.
2. Odom JV, Bach M, Barber C, et al. Visual evoked potentials standard. Doc Ophthalmol. 2004;108(2):115-23.
3. Marmor MF, Holder GE, Seeliger MW, Yamamoto S. Standard for clinical electroretinography (2004 update). Doc Ophthalmol. 2004;108(2):107-14.
4. Marmor MF, Zrenner E. Standard for clinical electroretinography.
5. American Encephalographic Society. Guideline thirteen: Guidelines for standard electrode position nomenclature. J Clin Neurophysiol. 1994;11(1):111-3.
6. Carr RE, Siegel IM. Electrodiagnostic testing of the visual system. Philadelphia: F.A. Davis Co.; 1990.
7. Goldie WD. Visual evoked potentials in paediatrics — Normal. In: Holmes GL, Moshe SL, Jones HR Jr., editors. Clinical Neurophysiology of Infancy, Childhood, and Adolescence. Philadelphia: Elsevier; 2006. p. 206-15.
8. Walsh TJ. Electrodiagnosis — Visual evoked potential. In: Walsh TJ, editor. Neuro-Ophthalmology: Clinical Signs and Symptoms. 2nd ed. Philadelphia: Lea & Febiger; 1985. p. 303-40.
9. Harter MR, White CT. Effects of contour sharpness and check-size on visually evoked cortical potentials. Vision Res. 1968;8(6):701-11.
10. Millodot M, Riggs LA. Refraction determined electrophysiologically. Responses to alternation of visual contours. Arch Ophthalmol. 1970;84(3):272-8.
11. Duffy FH, Rengstorff RH. Ametropia measurements from the visual evoked response. Am J Optom Arch Am Acad Optom. 1971;48(10):717-28.
12. Ludlam WM, Meyers RR. The use of visual evoked responses in objective refraction. Trans N Y Acad Sci. 1972;34(2):154-70.
13. Sherman J. Visual evoked potential (VEP): Basic concepts and clinical applications. J Am Optom Assoc. 1979;50(1):19-30.
14. Collins DW, Carroll WM, Black JL, Walsh M. Effect of refractive error on the visual evoked response. Br Med J. 1979;1(6161):231-2.
15. Bobak P, Bodis-Wollner I, Guillory S. The effect of blur and contrast on VEP latency: Comparison between check and sinusoidal and grating patterns. Electroencephalogr Clin Neurophysiol. 1987;68(3):247-55.
16. Zislina NN, Sorokina RS. Possibilities of the use of visual evoked potentials in the evaluation of visual acuity in congenital myopia in children. Vestn Oftalmol. 1992;108(5):35-7.
17. Bartel PR, Vos A. Induced refractive errors and pattern electroretinograms and pattern visual evoked potentials: Implications for clinical assessments. Electroencephalogr Clin Neurophysiol. 1994;92(2):78-81.
Preuzimanja
Objavljeno
Broj časopisa
Rubrika
Licenca
Autorska prava (c) 2025 Irena Marković, Ivona Bućan
Ovo djelo je licencirano pod licencom Creative Commons Attribution 4.0 Međunarodna licenca.
By publishing in Paediatria Croatica, authors retain the copyright to their work and grant others the right to use, reproduce, and share their research articles in accordance with the Creative Commons Attribution License (CC BY 4.0), which allows others to distribute and build upon the work as long as they credit the author for the original creation.
